Kako Antibiotici Utiču Na Razvoj

2024 Autor: Daisy Haig | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 03:06

Što ako otkrijemo da su mnoge infekcije i kronične bolesti, uključujući pretilost, uzrokovane promjenama crijevnih bakterija? Šta ako bi se ova stanja mogla liječiti dijetetskim pomagalima, a ne novim generacijama lijekova i antibiotika? Prikupljanje podataka o istraživanju sugerira da crijeva zaista mogu biti ključ boljeg zdravlja.

Kultiviranje prave ravnoteže bakterija u crijevima može biti bolji pristup liječenju i upravljanju bolestima. Dodavanje vašeg ljubimca prebioticima (topiva vlakna koja pospješuju rast određenih bakterija) i probioticima (samim bakterijama) može biti bolji pristup u liječenju gojaznosti, dijabetesa, pa čak i infekcija salmonelom. Vaš veterinar možda već liječi akutne gastrointestinalne tegobe kod vaših kućnih ljubimaca samo ovim dodacima.

Šta je mikrobiota?

Mikrobiota se odnosi na veliki broj vrsta bakterija koje žive u crijevnom traktu. Riječ je o složenom, krhkom ekološkom sustavu u kojem različit broj bakterija utječe na rad crijeva i tijela. Veće populacije korisnih ili „dobrih“bakterija promoviraju normalno funkcioniranje i dobro zdravlje. Prekomjerni rast štetnih ili „loših“bakterija rezultira očitim simptomima povraćanja i proljeva. Ali efekti nisu ograničeni na crijeva.

Mikrobiom se odnosi na genetsku identifikaciju stotina vrsta mikrobiota u crijevima. Omogućava analizu velike količine podataka do kojih se dolazi brže i lakše nego uzgoj i identificiranje stotina bakterija u Petrijevim zdjelicama.

Doktorica Kelly Scott Swanson proučava mikrobiom crijevnog trakta pasa i mačaka posljednjih deset godina. Otkrio je da su, kao i u ljudskim istraživanjima, populacije određenih crijevnih bakterija povezane s hroničnim bolestima poput pretilosti, dijabetesa, bolesti usne šupljine, gastrointestinalnih bolesti, upalnih bolesti crijeva, bolesti kože i mokraće te akutnih infekcija poput Salmonele. Drugi istraživači su pronašli iste asocijacije na astmu kod djece.

Mikrobiota i gojaznost

U svojoj prvoj studiji, novorođenčad trudnih miševa kojima su davane male doze penicilina samo tokom kasne trudnoće i dojenja dobila je jednako toliko kilograma kao i miševi koji su čitav svoj život bili izloženi antibioticima. Smatra se da primjena penicilina nastoji smanjiti populaciju dobrih bakterija i povećava populaciju loših bakterija kod ove novorođenčadi. Do povećanja tjelesne težine došlo je uprkos prestanku liječenja antibioticima dojilja i vraćanju normalne mikrobiote u crijevima kod ove novorođenčadi.

Ova studija sugerira da uništavanje crijevnih bakterija u kritičnom trenutku razvoja ima trajni učinak na metabolizam i pospješuje gojaznost tijekom života ovih mladih miševa.

Drugi eksperiment promatrao je tri skupine mladih miševa:

• Jedna grupa primila je penicilin u maternici tokom poslednje nedelje trudnoće koja se nastavila tokom života.
• Druga grupa je primila istu dozu penicilina nakon odbića i tokom života.
• Posljednja grupa nije primala antibiotike.

Obje penicilinske skupine povećale su masnu masu u odnosu na ne-penicilinsku skupinu. Ali skupina koja je liječena u maternici imala je puno veću masnoću od one liječene nakon odbića. Ovaj utjecaj se pogoršao na dijeti s visokim udjelom masti.

Dr. Martin Blaser, stariji autor studije, rekao je u intervjuu o njihovom radu:

„Kad stavimo miševe na visokokaloričnu dijetu, oni se ugoje. Kad miševe stavimo na antibiotike, oni se ugoje. Ali kad smo ih stavili i na antibiotike i na prehranu s puno masnoća, oni su postali jako, jako debeli."

Miševi tretirani antibiotikom pokazali su i druge trajne metaboličke promjene poput povećane razine insulina natašte i smanjene funkcije detoksikacije i regeneracije jetre.

Ova zapažanja potvrdila su ranija djela dr. Blasera. U studiji iz 2012. godine pokazao je da su miševi na uobičajenoj prehrani koji su se cijeli život liječili antibioticima s malim dozama povećavali tjelesnu masnoću za 10-15% više od neliječenih miševa. Ovo je vrlo slično debljanju komercijalne stoke koja se liječi antibioticima.

U svojoj trećoj studiji Dr. Cox i Blaser pokušali su utvrditi jesu li gojaznost uzrokovali antibiotici ili promjena u crijevnim bakterijama uzrokovana antibioticima. Transplantirali su crijevne bakterije miševima koji su liječeni antibioticima i miševima koji nisu liječeni antibioticima u miševe bez klica starih 3 tjedna. Ovo se smatra ključnim dojenačkim razdobljem neposredno nakon odbića od miševa. Otkrili su da su miševi bez klica koji su implantirani bakterijama od miševa koji su tretirani antibioticima postali deblji od onih koji su implantirani od netretiranih miševa. To sugerira da promjene u crijevnim bakterijama tijekom kritičnih vremena razvoja dovode do doživotnih metaboličkih promjena.

Pomoćni nalazi takođe su pokazali da se ukupna crijevna bakterijska populacija crijeva nije promijenila liječenjem antibioticima. Ali antibiotici su značajno smanjili broj pet grupa dobrih bakterija za koje je poznato da igraju ulogu u normalnim metaboličkim i imunološkim interakcijama. Važnost relativne veličine crijevnih bakterijskih populacija pokazana je u studiji o kojoj sam ovdje izvijestio 2013. godine.

Šta to znači?

Kako učimo sve više i više o gastrointestinalnoj ekologiji i njenom utjecaju na zdravlje, to će nam pružati veće mogućnosti za sprečavanje, liječenje ili upravljanje uvjetima prehrambenom intervencijom, a ne lijekovima. Povećana upotreba pre- i probiotika u liječenju akutnih gastrointestinalnih i drugih stanja kod kućnih ljubimaca svjedoči o efikasnosti ovog pristupa. Stara izreka je možda u pravu: vi ste ono što jedete.

Dr. Ken Tudor

Izvor

Cox LM, et al. Promjena crijevne mikrobiote tijekom kritičnog razvojnog prozora ima trajne metaboličke posljedice. Ćelija 2014: 705-721