O 'Zamci, Srednji I Povratak: Loše Za Mačke, Katastrofa Za Ptice

2024 Autor: Daisy Haig | [email protected]. Zadnja izmjena: 2023-12-17 03:06

Mačka protiv ptice. To je sigurno Dolittler tema. Ali uvijek postoji nešto uznemirujuće u emocionalnoj raspravi koja neizbježno nastaje kad god se pokrene problem slobodnog mačenja mačaka koje ubijaju ptice. To je nešto što mogu opisati samo kao „stresno“na TNR (zamka-povratak-povratak) i na okolišu.

Oduvijek sam imao razloga za razmišljanje o toj dilemi prisnije od većine. To je zato što potječem iz porodice ptica ptica i ekologa. I svi znamo šta to znači:

Argument TNR nikada neće najbolje pogoditi ptičju stranu jednadžbe za stolom za večeru. Neodgovorni vlasnici mačaka bit će ožalošćeni. Mačke će se zvati gamadi. Citirat će se statistika smanjenja broja ptica. I uvući ću se ispod stola kako bih izbjegao navalu pojmova koji su najbolje rezervirani za ljude koji bi zaštitili mačke na štetu okoliša…ljudi poput mene.

Naročito me uznemirava kad uzmete u obzir da većinu dobrovoljnih sati provodim u kastraciji i kastraciji divljih mačaka i mačaka u slobodnom lutanju. Da, moje ime je Patty i "počinim TNR". Svi to znaju.

TNR je nešto što radim jer vjerujem da je to najhumanije rješenje problema divljih i besplatnih mačaka u skitnji koje nam je trenutno na raspolaganju. To je najbolje za pojedine mačke.

Ipak, dopuštam da TNR gotovo nikada nije ono što je najbolje za ptice. Formalne politike koje favoriziraju iskorjenjivanje mačjih kolonija nesumnjivo su idealno rješenje problema grabežljivosti ptica od strane mačaka. Ali to nije politički održivo tamo gdje ja živim. Stoga TNR. A budući da nema drugog rješenja s obzirom na prevagu promačkog glasa u mojoj zajednici, "ugodno" uopće izbjegavam pitanje iskorjenjivanja mačaka i radim svoj dio gdje mogu (pozivam na preseljenje ako je ikako moguće).

Evo gdje film ulazi u priču. Dobio sam člana porodice da me pozitivno osvrnem na ovaj „nevjerovatni“desetominutni isječak koji je objavila Američka zaštitna organizacija za ptice. Problem je što je komad prilično grozan. Prepuna je vlasti s D liste koja pljušti ne tako autoritativne stvari o tome kako divlje mačke ubijaju ptice, kako TNR ne djeluje i kako je to loše za mačke jer pate u divljini. To je samo još jedna pomalo ogorčena ptičja propaganda koja je naizgled imala za cilj uvjeriti svoju bazu moći da je sve vrijeme imala pravo.

U slučaju da ne znate, gnušam se ove vrste driblinga. Ne trebaju mi se podmetati mišljenja niti se žlice činjenica hraniti sumnjivim izvorima. Ne ako se radi o ne baš pažljivo orkestriranoj seriji površnih ugriza zvuka s nula citata i dvije studije slučaja (o kojima, u ovom slučaju, znam koliko ili više od „autoriteta“koji raspravljaju o njima, jer oni za mene ste lokalni).

Nije da se ne slažem s njihovim zaključcima, pripazite. To je što se više od svega grozim stila poruke i ukošenosti u isporuci.

Zbog toga je bilo dobro što sam zamoljen da pregledam ovaj isječak. Jer sada znam zbog čega je ova rasprava toliko stresna: sve je u tonu koji uzvikuje - a da ne spominjemo emocionalnu nepopustljivost koja je prati. Poštedite me grozničave smole i moralnih imperativa, molim vas –– a da ne spominjem snimke lijepih perastih prijatelja usred mora pljačkaških zvijeri. Pokušajte barem pružiti uravnoteženu perspektivu prenoseći složenost stvari.

Da me ne biste optužili za gotovo isto, spremno ću priznati da mi nedostaju sve relevantne činjenice. Pročitao sam iste studije koje su mnogi od vas postigli i došli do ovog zaključka: Ne postoje puševi koji dokazuju da prosječna mačka u prosječnoj zajednici snažno doprinosi ekološkim katastrofama koje se posjećuju u prosječnoj regiji. Ljudi to rade sami, bez pomoći kućnih mačaka koje se slobodno kreću.

Ali, ne dopustimo da svađa tu završi (kao što to prečesto dopuštamo). Umjesto toga, krenimo ka nekakvom racionalnom sustavu za određivanje načina postupanja s našim mačkama od slučaja do slučaja, od zajednice do zajednice. Jer mačke MOŽE pustošiti na ekološki osjetljivim zemljama. Nema sumnje u taj rezultat. Tamo se studije pokazuju uvjerljivima i nude jak argument za preseljenje ili iskorjenjivanje.

Naoružani ovim informacijama, sada je na svakoj pojedinačnoj zajednici da odluči vrijedi li očuvanje njihovog određenog ekosistema još jednu uvredu nanesenu čovjekom. Jer u konačnici, ovdje se ne radi o mačkama i pticama niti o tome tko je kome što prvo učinio. To nije čak ni s tim da li je TNR za mačje voćne petlje ili ne. (Svakako vidim obje strane te medalje.)

Ne, ova rasprava govori o tome što bi trebao biti nepristran pokušaj uravnoteženja ljudskih potreba s ekosustavima koji nas sve podržavaju. Ali kako doći tamo očito nam izmiče pred licem slatkih mačkastih mačaka i sitnih, bespomoćnih ptičica. Zbog toga predlažem da se životinje izjednače iz jednadžbe. To bi moglo biti upravo ono što SVE od nas treba da započnemo s donošenjem racionalnih odluka na nivou zajednice. A onda možda –– samo možda –– mogu ponovo da se odmorim za stolom.